Users currently browsing this topic:

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Autor Tema: Samoborček  (Posjeta: 50 vremena)

Offline Laurus97

  • Administrator
  • Veteran foruma
  • *****
  • Datum registracije: 09.11.2018.
  • Postova: 697
  • Aktivnost:
    15%
  • Bodovi: 3
  • Spol: Muški
Samoborček
« u: 14.11.2019. - 18:23 »


Samoborci su dolazak željeznice tražili još od sredine 19. stoljeća no trebalo je dočekati odobrenje cara Franje Josipa da 14. siječnja 1901. vlak konačno i stigne. Ta je sporost procedure očito bila i najava jedne od glavnih karakteristika popularnog “Samoborčeka” – sa svojom brzinom od najviše 20ak km/h put od Zagreba do Samobora mnogi su proveli i hodajući uz vlak.

Ipak, “Samoborček” (a zvali su ga i “Peglica”) postao je omiljeno prijevozno sredstvo brojnih izletnika i Samoboru dao zamah u razvoju turizma, a zauvijek će ostati podsjetnik na neka romantičnija vremena zahvaljujući Golikovom filmu “Tko pjeva, zlo ne misli”.

Vremenom je “Samoborček” ipak dobio na brzini i udobnosti zahvaljujući jednomotornim aluminijskim vlakovima, tzv. “Srebrnim stijelama”, no željeznicu je na kraju prestigla financijska nerentabilnost pa je vlak posljednji put u Samoboru iskrcao putnike 31.12.1979. godine.

Danas se “Samoborček” trajno smjestio u Južnom naselju, lokomotiva i dva vagona podsjetnik su na legendarni vlakić koji je mnogim generacijama značio puno više od prijevoznog sredstva pa ne čudi da je u Samoboru taj naš vlak čest gost i u pjesmama. Uskoro su pred njim bolji dani, zahvaljujući inicijativi samoborskog Rotary kluba pokrenut je projekt obnove kompozicije u Južnom naselju i uređenja okolnog parka kako bi i za nove generacije Samoborček postao puno više od vlaka.

samobor.hr

Offline Laurus97

  • Administrator
  • Veteran foruma
  • *****
  • Datum registracije: 09.11.2018.
  • Postova: 697
  • Aktivnost:
    15%
  • Bodovi: 3
  • Spol: Muški
Samoborček
« Odgovori #1 u: 14.11.2019. - 18:26 »
U jednom od najboljih hrvatskih filmova, Tko pjeva zlo ne misli, snimljenom 1970. godine, koji nas i danas oduševljava svojim starim zagrebačkim (agramerskim) humorom, jednu od značajnijih uloga “igra” i legendarni vlak “Samoborček”.

Roman Vjekoslava Majera sa radnjom iz tridesetih godina prošlog stoljeća vodi nas u nostalgična vremena kojih više nema, a danas nema više nema ni Samoborčeka.

Samobor, koji je potkraj pretprošlog stoljeća teško podnosio svojevrsnu izolaciju u kojoj se našao ostavši izvan mreže željezničkih pruga, istodobno kada se u Zagrebu povela riječ o uvođenju tramvaja, pomišlja na tračničku vezu sa Zagrebom, i to isprva konjskim tramvajem do Podsuseda. No, mišljenja su bila da pruga treba voditi do Zagreba, te je samoborski veleposjednik Gerharda Leppela, nakon izbora trase i otkupa zemljišta dobio “dozvolnu izpravu” Ministarstva trgovine za “uzkotračnu parovoznu vicinalnu* željeznicu Zagreb – Podsused – Samobor”, temeljem odluke koju je potpisao sam kralj.

Pruga, duga 19 km, s kolosijekom širine 0,76 m, puštena je u redoviti promet prije 115. godina, 16. siječnja 1901.

Brzina do 20 km/h
Samoborska je željeznica bila veoma popularna te je odmah nazvana Samoborec ili još poznatije Samoborček. Ne samo građani Samobora, nego i Zagrepčani, rado su se njome služili. Brzina vožnje od 15 do 20 km/sat, pogotovu ljeti u otvorenim vagonima, bila je savršena veselim izletnicima, koje je privlačila lijepa samoborska okolica. Zagrebački kolodvor Samoborske željeznice, ali i onaj u Samoboru, bili su za putnike prilično udaljeni od gradske jezgre, jer su bili prilagođeni i potrebama teretnog prometa, bitnog za dioničko društvo.

Parnih je lokomotiva bilo različitih, a redovno su nabavljane rabljene. Istodobno ih je najviše bilo devet, a jedna od njih danas se nalazi u Tehničkom muzeju. Poslije Drugoga svjetskog rata dolazi vrijeme stagnacije i propadanja Samoborske željeznice. Novi vlasnik, Državne željeznice, nisu imale interesa brinuti se za njezino uzdržavanje, pa su čak dale nekoliko lokomotiva s vagonima pojedinim šumskim gospodarstvima za sječu šuma.

Kad je Samoborček postao državnim željeznicama sve veći teret, 1. srpnja 1950. predan je gradu Zagrebu na dalju brigu. Tom prilikom Samoborec, Samoborček je nazvanGradska željeznica, od 29. siječnja 1951.

Samobor – Bregana
Samoborska je željeznica 1951. produžena do Bregane, za potrebe vojnog remontnog zavoda u Bregani, danas na području Slovenije. Iste godine postupno se uvodi racionalniji dizelski pogon vlakova, a pedesetih se godina u vlastitim radionicama gradi tročlani dizelski putnički vlak za dvosmjernu vožnju, naziva Srebrna strijela, svečano pušten u promet 29. travnja 1959. godine. Ukupno su izgrađena tri takva vlaka, a 1965. predan je prometu i jednočlani dvosmjerni šinobus. Vozila tih vlakova imala su zahvaljujući aluminijskoj karoseriji nisko težište, pa susrebrne strijele razvijale brzinu 50 km/h unatoč širini vagona od 2,50 metara na kolosijeku širine 0,76 metara.

Od sredine šezdesetih godina pada teretni ali i putnički promet, jer ga sve više preuzimaju kamioni, odnosno autobusi Samobortransa koji se poslije spaja sa ZET-om. Takav razvoj, koji se nastavio, značio je smrtnu osudu toj željeznici, a dalje životarenje nije bilo drugo nego agonija. Poznato je kako se željeznica ne može uzdržavati prihodom od putničkog prometa nego ovisi o teretnom prijevozu ili pak o subvencijama, odnosno u slučajuSamoborčeka o gradskim dotacijama, koje nikad nisu bile dovoljne.

Kraj 31. prosinca 1979.
Cijeli sustav sve više propada, sve je više nesreća na nedovoljno osiguranim i nepreglednim prijelazima preko sve prometnijih cesta u gusto izgrađenim naseljima i izvan njih, vozila se sve više kvare, pruga je sve istrošenija, a ulaganja su gotovo izostala. Budućnost te željeznice potpuno je otpisao i tadašnji Generalni urbanistički plan. Preostala je samo likvidacija, a kako bi bila što bezbolnija, na uporno nastojanje gradske uprave dolazi u prosincu 1979. do sklapanja tzv. samoupravnog sporazuma izmeđuSamoborčeka i ZET-a. Pogon Gradske željezniceobustavlja se, a radnici i sredstva su spojeni.

Posljednji vlak krenuo je 31. prosinca 1979. u 20,40 sati iz Zagreba prema Samoboru, ispraćen od malobrojnih građana, koji su Samoborček zadržali u trajnom sjećanju kao dio povijesti grada Zagreba, kao i sa željom da se opet uspostavi i željeznički prijevoz.

Te su želje i traženja danas sve aktualnija te nije isključeno da jednoga dana ponovno  ugledamo Samoborček u nekom novom i svjetlijem izdanju.

zgexpress.net

Offline garfield

  • Globalni moderator
  • Aktivan član foruma
  • *****
  • Datum registracije: 09.11.2018.
  • Postova: 384
  • Aktivnost:
    10.4%
  • Bodovi: 0
  • Spol: Muški
Samoborček
« Odgovori #2 u: 16.01.2020. - 21:27 »
Na današnji dan po prvi put zafućkao kultni vlak Samoborček: Uvijek je bilo veselo!

Omiljeni izletnički vlak prvi je put zafućkao 16.1.1901. godine. Popularni Samoborček desetljećima je prevozio putnike i izletnike na relaciji Zagreb – Samobor, a zatim je pruga produljena i do Bregane, a iz njega je uvijek odjekivala pjesma i veselje.

Parne lokomotive vukle su otvorene vagone koji su bili pretrpani Zagrepčankama i Zagrepčancima na putu za Samobor ili Breganu. Stari purgeri pričaju kako su momci skakali iz vagona i utrkivali se s vlakom kako bi zadivili djevojke. S obzirom na to da je Samoborček maksimalno vozio čak 20 km/h to i nije nemoguće. Klope i cuge u vlaku nije nedostajalo jer je pruga do Samobora ipak iznosila cijelih 19 km. Uvijek je bio pun kao šipak, a atmosfera u starom Samoborčeku najbolje se osjeti u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli kad mali Perica s obitelji krene na nedjeljni izlet.

Početni kolodvor Samoborčeka nalazio se u ulici Božidara Adžije gdje se još uvijek mogu vidjeti ostatci vlakobrana, a u zgradi kolodvora smjestili su se ugostiteljski objekti. Kad je Samoborček počeo prevoziti putnike, ta je ulica bila izvan centra grada. Stanice su bile ovim redom: Kolodvor – Selska cesta – Kustošija – Vrapče – Vrapče bolnica – Stenjevec – Stenjevec Gornji – Goljak – Susedgrad – Podsusedski most – Bestovje – Orešje – Strmec – Sveta Nedjelja – Domaslovec – Samobor.

Nakon parnih lokomotiva 1950-ih uvedene su motorizirane lokomotive. Ovi motorni vlakovi također su dobili svoje ime – Srebrna strijela. Njihova je najveća brzina bila oko 60 km/h. Iako je osnovna namjena ove uskotračne pruge bio prijevoz tereta, dogodovštine povezane sa Samoborčekom i tim vremenima ostale su duboko urezane u zagrebačkim sjećanjima.

Bilo bi izvrsno da dođe do dogovora zagrebačkih i samoborskih gradskih vlasti, pa da se nove generacije imaju prilike provesti povijesnom trasom, naravno,

Nažalost, zbog nedostatka ulaganja i pada prometa donesena je odluka o ukidanju legendarne lokalne trase. Na Staru godinu 1979. u 20.40 Samoborček je prevezao svoje posljednje putnike…

(zagreb.info)